Europska poljoprivredna politika - izazov za hrvatski ruralni prostor

Za Europsku uniju poljoprivreda je mnogo više od proizvodnje hrane. Za većinu poljoprivrednika to je način života.

Europska poljoprivreda je mnogo postigla u proteklih nekoliko desetljeća. Prošla je kroz različite reforme i razvila se u skladu sa zahtjevima potrošača koji žele nesmetanu isporuku kvalitetne i zdravstveno ispravne hrane po pristupačnim cijenama. Republika Hrvatska danas stoji pred velikim izazovom primjene reformi u području poljoprivrede.

ZNAČAJ ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDENE POLITIKE NA RAZVOJ POLJOPRIVREDE U HRVATSKOJ

Uključivanjem Hrvatske na zajedničko tržište poljoprivredno-prehrambenih proizvoda EU donijelo je sa sobom brojne prednosti, ali i nedostatke koji se svakodnevno javljaju pred strukturama u vlasti, ali i samim poljoprivrednicima. Jedinstveni uvjeti tržišne utakmice prednosti su poslovanja na tržištu EU-a, ali istovremeno i veliki izazov za proizvođače. Izbirljivi zahtjevi potrošača i strogi standardi u proizvodnji dodatni su teret s kojim se naši proizvođači susreću u EU.

Poljoprivreda zahtjeva velika ljudska i financijska ulaganja koja donose plodove tek nakon nekoliko mjeseci, ponekad i godina pa je stoga potrebno uložiti veliki napor u svim segmentima društva kako bi najstarija djelatnost opstala, donijela prihod onima koji se njome bave, doprinijela zadovoljstvu kupaca te raznolikosti na tržištu poljoprivrednih proizvoda koji će biti konkurentni svojom cijenom i kvalitetom.

Hrvatskoj je u financijskom razdoblju od 2014.-2020. na raspolaganju nešto više od 2,26 milijardi eura iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Važno je naglasiti da države članice odabiru mjere prilagođene njihovim potrebama koje Europska unija samo sufinancira.
To znači da je uloga Republike Hrvatske, kao i svake druge države članice izuzetno važna jer je ona u svojim operativnim programima predvidjela prioritete financiranja u tekućem financijskom razdoblju na temelju kojih će se raspisati natječaji i prijavljivati kvalitetni projekti kako bi se unaprijedila poljoprivredna proizvodnja u ruralnim prostorima, poboljšao životni standard poljoprivrednika te omogućila stalna opskrba kupaca zdravstveno ispravnim i kvalitetnim proizvodima po primjerenim cijenama.

VELIK ZNAČAJ MLADIH U POLJOPRIVREDI – izazov za državu

U Hrvatskoj je prema Modelu ruralnih područja 99,24% područja definirano kao ruralno i mješovito,a samo 0,76% kao gradska područja urbanih aglomeracija. Republika Hrvatska bilježi nisku prosječnu gustoću naseljenosti dok je samo 4% poljoprivrednika mlađe od 35 godina pa je upravo poljoprivredna politika važan alat za povećanje toga broja.

Država mora biti aktivan pokretač reformi kojima će zaštititi svoje poljoprivrednike kroz sve faze njihova rada i djelovanja, pravednije raspodijeliti potpore aktivnim poljoprivrednicima te zajedno sa njima raditi na unapređenju konkurentnosti poljoprivrednog sektora, okoliša i seoskog prostora te života u ruralnim sredinama, koje danas bilježe velike migracije svojih mladih stanovnika u velika gradska središta.

Provedbom reformi po uzoru na zemlje članice EU država mora očuvati svoje selo i omogućiti mladim stanovnicima bavljenje poljoprivredom i na taj način pokazati društvenu odgovornost prema svojem ruralnom području.

Šume, pluća naše planete!!!

Milijun hektara tropskih šuma uništava se svake godine kako bi se stvorio jeftin prostor za ispašu goveda. Šume su pretvorene u pašnjake za stoku čije meso se prodaje za hamburgere u Europi i SAD-u. Ovdje ne govorimo o samo par stabala, nego o području veličine Belgije koje posijeku svake godine.

U periodu od 1966. do 1983. uništeno je 38% prašume uz Amazonu, koja je poznata kao pluća našeg planeta te koja osigurava gotovo polovinu svih naših lijekova. Ne trebamo ni spomenuti kako zbog toga mnoge životinjske vrste migriraju, nestaju pa čak i izumiru.

Od 1970. više od 20 milijuna hektara tropskih šuma pretvoreno je u stočne pašnjake. Ovo ubija i ugrožava mnoge životinjske vrste, a također i tamošnje stanovništvo. Ekolozi predviđaju da za 40 godina tropskih šuma više neće ni biti zbog ogromnih potreba mesne industrije. Danas se 1/3 Zemljine površine koristi za stočne pašnjake!!!

Također se iscrpljuju zalihe fosilnih goriva, zbog velike količine energije koju iziskuje proizvodnja mesa i drugih životinjskih proizvoda (11 puta više energije nego za proizvodnju žitarica). Eliminiranje tih proizvoda iz prehrane Amerikanaca kao i njihovog izvoza u druge zemlje rezultiralo bi 60-postotnim smanjenjem potreba SAD-a za naftom.

Sadašnje rezerve nafte u svijetu trajale bi 13 godina kada bi svi ljudi jeli meso, a kada bi svi počeli jesti voće i povrće, te iste rezerve trajale bi 260 godina!

''Kišne šume se uništavaju tehnikom udari i zapali. To znači da najbolje drveće posijeku i prodaju, dok ostalo obore na tlo, ispile i zapale. A to doprinosi još jednom drugom problemu - globalnom zagrijavanju'' - Juliet Gellatley

Svakako pogledajte ovaj kratki video koji ima jasnu poruku i neće vas ostaviti ravnodušnima... (kliknite na sljedeći link)

Amazon Rainforest deforestation




Mislite li da je prihvatljivo ovakvo ponašanje?! I sve to, samo zbog profita određenih industrija...

Kako u kriznim vremenima motivirati zaposlenike?

Motivacija u suvremenoj ekonomiji ima sve veći značaj. Uspješno poslovanje i profitabilnost neposredni su odraz visoke radne motivacije, a moderni menadžeri moraju savladati vještine pomoću kojih će motivirati svoje zaposlenike.
Menadžeri trebaju uvidjeti i prihvatiti činjenicu da je tržište prostor stalnih i neminovnih promjena, a glavni proces promjena događa se na tržištu i unutar tvrtke. Odnosi menadžera s ljudima moraju biti korektni, komunikacija pristojna i razumljiva, a procedure jasno definirane. Kriza morala, etičnosti, nezainteresiranosti za nove ideje, neinventivnosti i loših međuljudskih odnosa teško je rješiva kriza. Stoga, prepoznavanje, izgradnja, motivacija i zadržavanje kvalitetnih zaposlenika, glavni su jamci konkurentnosti u krizi.
Na obrazovanju se ne smije štedjeti, a sve više treba poticati timski rad.
Najvažnije je da menadžeri ne smiju želju zaposlenika za dokazivanjem osjetiti kao prijetnju svojoj poziciji u tvrtki. Svaki radnik zahtijeva zaseban i poseban pristup u postizanju više razine motivacije. Menadžeri moraju izazivati djelatnike u područjima u kojima su najbolji te im pomoći da pridobiju znanja i vještine koje im trebaju da bi svoju predispoziciju pretvorili u snagu.

U suvremenoj ekonomiji samo će onaj menadžer koji je u stanju motivirati svoje zaposlenike voditi svoje poduzeće i zaposlenike prema uspjehu jer samo motivirani zaposlenici i zaposlenici koji poštuju svog menadžera ostvarivat će veće i bolje poslovne rezultate. Motivacija je neophodna za kvalitetan pristup radu u organizaciji i najveći poticaj za kvalitetan rad zaposlenika te ključni faktor uspjeha poduzeća. Novac kao najuobičajeniji oblik kompenzacije ima efekte na motivaciju samo do određene granice. Efikasan menadžer mora naći granicu maksimalnog iskorištenja novca kao sredstva motivacije.

Kako prepoznati angažirane / motivirane djelatnike?

Oni su graditelji tvrtke. Žele znati što tvrtka očekuje od njih, kakva je njihova uloga te što se od njih očekuje da bi mogli ispunili očekivanja. Prirodno su znatiželjni, žele poznavati aktivnosti tvrtke i svoje mjesto u njoj. Njihovi su rezultati stalno na visokoj razini. Žele dnevno iskoristiti svoja znanja i sposobnosti, rade strastveno, inovativni su i guraju naprijed svoju tvrtku.

Da bi ostali angažirani, djelatnici moraju imati čvrst odnos i jasnu komunikaciju s menadžerom. Menadžeri također moraju izazvati djelatnike u područjima u kojima su najbolji te im pomoći da pridobiju znanja i vještine koje im trebaju da bi svoju predispoziciju pretvorili u snagu. „Trajanje“ znanja stečenog na nastavi u društvenim i prirodnim znanostima kreće se od 12 do 18 mjeseci, dok je u informatičkim znanostima tek oko 6 mjeseci. Ako u međuvremenu student ili mladi stručnjak ne pristupi nekom seminaru o aktualnim dostignućima, ne pročita novu knjigu ili članak, kasni u fazi za studentima koji svoje učenje ozbiljno shvaćaju kao priliku da kvalitetu svojih života dignu na višu razinu.

Novac kao motivator

Uloga materijalnih nagrada je bitna u smislu egzistencijalnih potreba jer pruža zaposlenicima osiguravanje minimalnih egzistencijalnih uvjeta. Novac kao sredstvo za motivaciju uglavnom djeluje u slučaju potrebe za kratkoročnim povećanjem motivacije. Novac kao najuobičajeniji oblik kompenzacije ima efekte na motivaciju samo do određene granice. Efikasan menadžer mora naći granicu maksimalnog iskorištenja novca kao sredstva motivacije.

Strah od gubitka posla

Kod zaposlenika pada motivacija, a raste osjećaj frustracije i nesigurnosti. Osjećaj krivnje i srama te smanjenje samopoštovanja mogu smanjiti očekivanja da se nađe drugi posao ili interes da se posao uopće traži. Brojna istraživanja posljednjih dvadeset godina naglašavaju
negativne posljedice gubitka posla na emocionalno i mentalno zdravlje. Kao posljedicu gubitka posla često se navodi smanjenje samopoštovanja, povećanje anksioznosti i depresije. Recesija je u posljednjih godinu dana mnogimabila povod da u svoje radne organizacije "uvedu reda" u nadi da će njihovi zaposlenici u strahu od otkaza početidavati svoj maksimum. No, ako su hrvatski šefovi i pomislili da će stvaranjem straha od otkaza kod svojih zaposlenika postići veću produktivnost – prevarili su se.

Promjena strukture radne snage

Sve te negativne posljedice gubitka posla mogu se odraziti i na obiteljsko funkcioniranje. Neka istraživanja pokazuju da su dugotrajnije financijske krize povezane s povećanom stopom razvoda brakova. Treba naglasiti da većina istraživanja upućuju na to da su ovi negativni efekti gubitka posla izraženiji kod sredovječnih ljudi između 35 i 50 godina.

Kako vi gledate na motivaciju u radnom okruženju? Smatrate li da je vrlo bitna za zaposlenike i trenutno stanje s obzirom na gospodarsku krizu u kojoj se nalazimo?

Mijenjanje organizacijske kulture

Izvor problema organizacija ponekad može biti i u organizacijskoj kulturi: načinu na koji organizacija, uključujući njezine dioničare, razmišlja i djeluje. Kada organizacijska kultura blokira uspjeh, treba razmotriti promjenu kulture.

Organizacijska kultura nije samo rezultat odluke, nego ishodište procesa koji traje, u kojem se stavovi, vjerovanja i ponašanja ljudi postepeno oblikuju. U slučaju kada objektivno nije efektivna, uvijek je logično prilagođavanje na okolinu koja se mijenja.

Kultura organizacije se najčešće sama održava socijalizacijom. Kako bismo bolje objasnili način na koji funkcionira socijalizacija, opisat ćemo jedan eksperiment.

Poanta priče o pet majmuna je u tome što za mnogobrojne odluke koje donosimo, ne znamo prave razloge nego postoji neko znanje i mišljenje da se nešto radi baš na taj određeni način te da svaki drukčiji pokušaj jednostavno nije dobar. Kultura neke organizacije zapravo nam često nameće pravila u poslu, tj. „tako mi ovdje radimo“. Ovdje mi nosimo kravate. Kod nas je cijelo vrijeme zezancija. Ovdje mi radimo k'o psi, često i 10 sati dnevno. Kod nas je klijent/ica stvarno kralj/ica.

To je razlog što promjena organizacijske kulture nije laka.

Da bi smo postigli nešto novo i bolje, odnosno da bi organizacija bila uspješna moramo odbaciti ono što je staro, istrošeno, ono što je prestalo biti produktivno, a s time i učinjene greške, promašaje i zamke na koje smo zalutali zbog napora učinjenih u prošlosti.

"Kada se promjene u kompaniji odvijaju sporije od promjena u okruženju, znajte da je kraj sve bliži." - Jack Welch
Jednako je i u životu – nije loše pogledati oko sebe i u sebe, te napraviti analizu stvari koje radimo i ustanoviti za sve njih zašto to tako radimo. Sasvim je moguće da bi s nekim novim pravilom i naš život postao jednostavniji i smisleniji.

Slažete li se s nama?

Zašto obrazovani odlaze?! Treba li ih za to kazniti?

„Smatram da bi bilo razumno da se studentima koji se školuju na račun države uvede obveza da ostanu neko vrijeme u Hrvatskoj ili da vrate novac ako odu van, izjavio je nedavno ministar znanosti, obrazovanja i sporta „ Vedran Mornar.
Slažete li se sa odlukom ministra?

Treba li spriječiti da „mozgovi „ Hrvatske države ne odlaze u strane zemlje u nadi da ce si pružiti bolji život i egzistenciju što je već godinama problem naše države. No, je li se ministar zapitao bi li mi ostali radit u našoj državi da nam je omogućen pristojan posao sa još pristojnijom plaćom. Odgovor na ovo pitanje svi znamo, no naš ministar ne zna.

Trenutna situacija u državi nama mladima baš i ne daje neke velike nade za pronalaskom poslova,a posebice ne u struci.
Visokoobrazovana radna snaga uvijek ima viša očekivanja u pogledu sigurnosti radnog mjesta, karijernog napredovanja i boljih radnih uvjeta. Mnogi visokoobrazovani ljudi danas vežu migracije s kvalitetom života, a u budućnosti će i klimatske promjene utjecati na izbor odredišnih zemalja. No, činjenica jest da su visoko razvijene zemlje bile i ostale magnet za naše stručnjake.

Ovako Hrvatska reagira na probleme – „Iako se desetljećima suočava s odljevom visokoobrazovanih ljudi, u Hrvatskoj nema mnogo istraživanja o tom problemu, posebice ne novijeg datuma“ .
Stvarno Hrvatska ne zna koji je problem koji je uzrok migracije ili se samo pravi da „ ne zna“ ?!

Je li kriva kriza?

- Visokoobrazovani trebaju mobilnost, nastoje li biti na zahtjevnoj razini zvanja. Bez toga, i cjeloživotnog učenja, niti jedan stručnjak više ne može preživjeti niti dvije godine u zvanju, bez obzira na to radi li se o ‘tehničarima’, medicinarima ili humanistima. Oni zahtjevni prema sebi i okolini uvijek će odlaziti, pa i čak da nema krize u našem društvu - rekla je dr. Mežnarić.

Zapadna Europa gubi na godišnjoj bazi tisuće talenata i visokoobrazovanih koji odlaze u SAD i Kanadu. Iskustva novih članica EU pokazuju visoke brojke odlazaka po tzv. slobodnim koridorima (Velika Britanija, Irska), ali i vraćanja, dijelom uvjetovana krizom. Građani Hrvatske slijede i slijedit će taj obrazac ako glavne destinacije - koje su za Hrvatsku zasad zatvorene - ne pooštre kriterije ulaska. A sve ukazuje na to da će se imigracijske politike u sljedećim izbornim rokovima ponegdje i drastično mijenjat.

Mjere bi trebale biti pozitivnog, a ne restriktivnog karaktera. Nijedna demokratska zemlja ne bi smjela ograničavati odlazak visokoobrazovanih, ali bi trebala pametno razmišljati kako kapitalizirati znanje i sposobnosti ljudi koji su otišli i najvjerojatnije se neće vratiti. Trebalo bi raditi na izgradnji mreža s njima, što znači da bi Hrvatska trebala osmišljavati programe u koje bi uključivala naše vrhunske znanstvenike i stručnjake iz inozemstva.

Bijeg i odlazak ljudskog kapitala doista je opasan, ključni problem ravnoteže društva, a rješenje za to, ono ‘odmah i pri ruci’ tradicionalno, a uvijek neuspješno, traži se u nadoknadi tzv. troškova školovanja. Svi sustavi koji se suoče s problemom odlaska talenata i školovanih na prvu loptu reagiraju s takvom idejom.

Pad BDP-a u RH - Potrebne promjene ekonomske politike

Ekonomisti banaka u 2015.god očekuju pad BDP-a na 5,5% te ističu kako će se realna javna potrošnja i dalje smanjivati i to 2015.god za 1,5%. No tome neće biti kraja nastavit će padati i osobna potrošnja, dok bi investicije trebale zabilježiti blagi rast od 0,5%.

Ekonomisti banaka ističu kako se omjer javnog duga i BDP-a podudara sa prognozom Vlade te će krajem 2014. Iznositi 82%, odnosno krajem 2015. 87%. Takvim rezultatima Hrvatska se svrstava među 15 najsporije rastućih ekonomija.

S obzirom na takve činjenice i bez provođenja strukturnih reformi, Hrvatska će i dalje ostati na europskom dnu i jedna od najslabijih europskih ekonomija u razdoblju između 2015-2019.god. Jedine mogućnosti oporavka za hrvatsko gospodarstvo su vidljive u izvozu roba i usluga zatim industrijskoj proizvodnji i trgovini na malo.

Dok se stanovnici Hrvatske nadaju oporavku trenutnog stanja države, da bi se izašlo iz krize potreban je rast od najmanje tri, četiri pa i više posto jer bi jedino to sugeriralo dugoročniji rast i razvoj.

PROMJENA EKONOMSKE POLITIKE

Iako su pokrenute mjere, te su nositelji ekonomske politike nastojali poboljšati poslovno okružje, podići konkurentnost, olakšati izvoznicima, povećati zaposlenost, te mjere nisu dale željene rezultate. Situacija u gospodarstvu ostaje nepromijenjena.

Kako hrvatsko gospodarstvo ne konvergira s oporavkom gospodarstva Europske unije i drugih gospodarstva na globalnoj sceni, neophodna je promjena ekonomske politike odnosno razvoja hrvatskog gospodarstva. U suprotnom teško je nadoknaditi realan pad BDP-a od oko 13% koliko je izgubljeno u posljednjih šest godina.

Znate li zemlju u Uniji koja je 12 kvartala bila u minusu, a 6 godina u krizi?

Jedina zemlja koja je bila šest godina u krizi je Grčka. Jedina zemlja koja je 12 kvartala imala kontinuirani pad s istom vladom bez promjene političke garniture, okvira, vlade, parlamentarnih izbora, zapravo je Hrvatska. U posljednjih 50 godina Europske unije takav slučaj zapravo nije zabilježen.


Vaša razmišljanja?! Mislite li da bi Hrvatskoj bila potrebna promjena ekonomske politike i može li to pomoći ovakvom stanju u kojem se hrvatsko gospodarstvo nalazi?

Što je to korupcija? Hrvatska zna!

Korupcija je fenomen o kojemu se danas puno govori, a koji je donedavno bio na samom rubu ekonomskih istraživanja. Većoj pozornosti znanstvene i šire javnosti za probleme korupcije doprinijeli su ,općenito, globalizacija i jačanje svijesti o negativnim učincima korupcije na društveno-ekonomski razvoj.

U Hrvatskoj je suzbijanje korupcije ne samo zadani politički kriterij kojeg je trebala ispuniti za članstvo u Europskoj uniji, već i nužna pretpostavka ekonomskog blagostanja i društvenog napretka.

Prema istraživanjima, Hrvatska je druga u Europi po korupciji u poslovnom svijetu. Uz to, uspješno i uvozi korupciju. Čak se uz četiri međunarodne afere vezuju imena visokih dužnosnika, bivših premijera i predsjednika.

Stoga ne čudi što je u Hrvatskoj u svibnju slabo odjeknuo podatak kojeg je objavila revizorska kuća Ernst & Young, a prema kojem 90% hrvatskih menadžera vjeruje da je davanje mita sasvim uobičajena poslovna praksa. Iako su afere Hypo i Mol, u kojima je nepravomoćno osuđen bivši premijer Ivo Sanader za primanje provizija od austrijske banke i mađarske naftne kompanije, isprva izazvale žestoku reakciju javnosti, malo tko prati nova suđenja nekad najmoćnijem čovjeku države.

Nikad dovršeni slučaj Daimler u kojem je američka tvrtka navodno podmićivala visoke dužnosnike nije ostavila jači trag, a bivši predsjednik Stjepan Mesić, čini se, neće se morati ni braniti od optužbi finskog državnog odvjetnika koji ga sumnjiči za primanje mita u slučaju Patria prilikom nabavke vojnih vozila 2007. godine.

Svakako treba spomenuti i nedavnu aferu sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem koji je iskoristio korupcijski potencijal Grada Zagreba.

Ako se ovakve afere povezane s korupcijom nastave, i to nekažnjeno, korupcija će dobiti i veće razmjere.
Imati će negativne posljedice na ionako već loše gospodarsko stanje u državi jer tko bi još htio ulagati u korumpiranu zemlju i poslovati s korumpiranim društvom kod kojeg je to normalna pojava.

Što vi mislite koji su to negativni učinci korupcije na društveno-ekonomski razvitak u Hrvatskoj?

Što je društveno odgovorno poslovanje?

Biti društveno odgovoran ne znači samo ispunjavati zakonske obveze, već i preko toga, investirati u ljudski kapital, okoliš i odnose sa stakeholderima. Investiranje u tehnologije koje nisu opasne po okoliš može doprinjeti kompetitivnosti poduzeća. U socijalnoj sferi, ulaganje u edukaciju, radne uvjete te usvajanje dobrih odnosa sa zaposlenicima također može doprinjeti produktivnosti.

Primjer društveno odgovornog poslovanja

Multinacionalna kompanija Avon, osnovana 1886. godine u New Yorku, u svojih je 125 godina poslovanja postala najveća svjetska kompanija u izravnoj prodaji, kozmetike s prihodima od preko šest milijardi američkih dolara u 2011. godini.
U Hrvatskoj posluje od 1997. godine. Danas Avon u Republici Hrvatskoj zapošljava 37 osoba, te broji više od 13.000 Avonovih „Ladies“ proizvoda i 100.000 stalnih korisnika što ju postavlja na vodeću poziciju unutar Dunavske regije.

Ponosi se svojom titulom „kompanije za žene“, a duga tradicija predanosti ženama istovremeno je jedan od najznačajnijih čimbenika njezine konkurentske prednosti, kao i temelj društveno odgovornog poslovanja kompanije. Borba protiv raka dojke, projekt „Avon Breast Cancer Crusade“ lansiran je 1992. godine u Ujedinjenom Kraljevstvu, te danas uključuje programe borbe protiv raka dojke u više od 50 zemalja diljem svijeta među kojima je i Republika Hrvatska u kojoj godišnje oboli oko 2.500 žena.

Osim brige za život ljudi u zajednici, Avon posebnu pažnju posvećuje i zaštiti okoliša, te brizi o životinjama. Također, naglašavaju kako su ljudi izvor njihovih konkurentskih prednosti, te ih sukladno tome potiču ih da budu društveno osjetljivi, a pri njihovoj izobrazbi koriste najnovije inovativne metode prenošenja znanja.
Raznovrsnost humanitarnih i filantropskih programa pokazuje kako Avon aktivno radi na tome da postane vodeća svjetska zaklada s fokusom na žene i predani svjetski predvodnik zdravlja i dobrobiti kako žena, tako i zajednice u cjelini.

Što Vi mislite, je li društveno odgovorno poslovanje prednost ili opterećenje za tvrtke?